da li čuješ
da li znaš
da li pamtiš
nepotrebno precrtaj

naravno sam protiv
to znači biti sam
na strašnom mjestu postajati
mada držim da je kraj

naravno sam protiv
bazdim na moment
da li to đubre koje živim
utiče na koeficijent

uglavnom sam protiv
što znači biti sam
daj zajebi zemlju kojoj
prosjak vrijedi kao kralj

naravno sam protiv
i premda cijeli svijet
iz petnih žila zapinje
da bude ono što nije

uglavnom sam protiv
against it all the time
sidi di si ni za di si nisi
reko bi' ti ja

uglavnom sam protiv
što znači biti sam
daj zajebi zemlju kojoj
prosjak vrijedi kao kralj

da li čuješ
da li znaš
da li pamtiš
nepotrebno precrtaj

uglavnom sam protiv
što znači biti sam
daj zajebi zemlju kojoj
prosjak vrijedi kao kralj

polako zatvaram serjožine oči
u kojima nebeski svod zamjenjuje svijet
da čovjeku duša ne prolupa nosa
jer dušmani ubiše svog boga u njem

tko je to sa tobom
milost ratniku tom
gotivi se bolom
udijeli mu mir

I coming home

no eno ga opet u sjeni vladara
gdje propušta posljednji voz
his very last chance
nepojmljivo zvuči al ljudi su tuđi
i nitko ne poznaje put
ah kakav grijeh

vrijedi li da budeš
vrijedi li išta što znaš
otkud to u genu
ta pretvorba sna u ubogu stvar

danas ja a sutra ti
a prekosutra svi vi ostali
ništa se ne poštuje
iza gromoglasnih najava
ponekad dvoumim
jesam li lijepo lice
kao čovjek koji gubi esencijalne stvari
give me just a little sing of care
i ja te nikad neću zaboraviti dijete

tražio sam bolje ali ih nisam nalazio
bježeći od loših sretao sam gore
često je moja namjera bila pet minuta daleko
jednostavno nisam imao dovoljno volje
da je upotrijebim kao most između nas
i usprkos svim riječima želim da ti kažem
pripomagao sam tvoju ljepotu iskrenu i nježnu
give me just a little sing of care
i ja te nikad neću zaboravit dijete
(and I'll never forget you baby)

puno tražiš malo daješ
k vragu riječi utjehe
jednom davno bio sam
pizdun gori od tebe

moja draga šjora fina
vali lome brodove
nije dobro kad kroz noć
sirena tuli više nego što se smije

ostalo su navike

ja se vraćam
ponižen bez nje
nosim svoj revolver otkočen
i to je sve

cijele noći povaljivala me vlajka
za čiju bužetinu se rikavalo
pijana ko majka golim me raspolagala
nebesima put raja nikad više neću
omamljen izgarati do kraja

I don't know
oh I don't know
kako dalje produžavati sve to

sudbina ti nije namijenila ispunjenje
nego dokaz da dostiže i do onih poput tebe
tko te nacrtao majstore retoričaru
šutljiv si ne divaniš vrlo životu nalik

I don't know
oh I don't know
kako dalje produžavati sve to

aj ča
izabr'o si djevojku izabr'o si tugu
neka onaj ko to zna ne poželi drugu

aj ča
neka moje djevojke nek i dalje daje
sve dok mi plamen ljut ne sagori rane

aj ča
biž mi rode iz kuće jer šte mašininom
ne šporkaj mi kužine jer šte brištulinom

neka onaj kad pjeva ne pobrka strane
jer fukara odvratna krade bogu dane

aj ča
nisu surle već žice nisu silne gajde
i onako od toga nema kakve vajde

aj ča

možda zemlja nije najgora
možda je usud njena kob
al zbog toga nije ništa bolja
izuzev uzvišenosti
(u naročito teškim trenucima znam)
ponavlja se to serijski

ako nisam za sebe
a tko će to uraditi za mene
ako sam za sebe što sam
ako ne sada a kad
(u naročito teškim trenucima znam)
ponavlja se to serijski

raspleti kose damo
da zaboravim na sve
dane i noći
u kojima samujem

raspleti kose damo
dodirni me na tren
ono ispod
za tobom luduje

raspleti kose svoje i osvrni se na me
zagledaj me tiho onako kako znaš
i poljubi me
poljubi me nježno
kao da sam
odvajkad

primakneš li sliku očima
na gornjoj strani ima rez
zamalo da nastradaš
kaži da li ostaješ
u ovoj sobi tu gdje sjediš
ima li išta vrjednije
nego dvije lomne poze
ah deja vu promiče

gdje su jarani
bliski sazviježđu
kad dan se dočekuje
licem istoku
priđi meni dođi bliže
ono iznutra je mir
mali pomak kratke priče
ah nestajem I disappear

dozvoli da te otpratim
nek ti korak bude lak
eto dvoje šetaju
kao i mnogi prije nas
na neki način ti si slika
ljudi te se sjećaju
slatki pomak dragog lika
ah odlazim u osamu

spušteni sa svojih visina
noseći lance i verige
da porobe svijet u ime mira
o bože, bože kakva sila
kakva psiha jadna bila
sram i blijeda zauvijek

bilo jedan bilo dva
bilo tri ili četiri
ja kažem nema druge
nego da se pričepi
o bože, bože kakva sila
neka bude što bit mora
došlo vrijeme da se umire

da li pet da li šest
da li sedam ili osam
mala je zemlja sada
za sve što mrze rata
o bože, bože mrze rata
vi muškarci ili žene
djeca i ljudi zauvijek

looking back to happiness
there's a piece of my heart
roses with pain beside

every hint of history
hide away dreams to see
hurdles or flat equally

flashes in pans
let's curse my misery
heavy to bear
send luck to me

looking back in memory
there is one place to be
illusions and fame so far

flashes in pans
let's curse my misery
heavy to bear
send luck to me

looking back to happiness
there is peace on my mind
flowers and rage unite

sometimes I'm up
sometimes I'm down
down down underground

sometimes I'm high
sometimes I'm low
sometimes well below

sad ti želim laku noć
vidimo se sjutra
doviđenja i lijepu noć
snivaj sve do jutra

sometimes too much
sometimes but touch
touch touch touch too much

sometimes too high
sometimes but cry
cry cry all good bye

sad ti želim lijepu noć
vidimo se sjutra
doviđenja i laku noć
snivaj sve do jutra

bijah uhvaćen u zamku
i pozvan da se predam
al taj nisam ja
štuc u ruke i crta

kako gordo teku suze
skrivao sam mnoge ljude
kao i imena
a sad i ona ginu sa mnom

(zatim djevojka u bašti
i spas u njenoj duši
baš u pravi čas
umrla je bez riječi)

trojica od nas tog jutra
a samo jedan živi
al taj nisam ja
grobnica je javna kuća

kroz čempres vjetar duva
i kroz groblja vjetar duva
draga sloboda
da l' će znati da pjeva

reko si mi dušo
da ćemo se sresti
jednog dana ako poživim

ja sve mislim na te
kada ćeš mi doći
još te čekam al' te ne ljubim

kao što je ova čaša razbijena
tako moja draga neće da živi
kao što je ova krvca prolivena
ni ona neće da se pomiri

nadoć ćeš mi bane
jednom s druge strane
nema štete poljubit ćeš zid

kose su ti jado
tužne neoprane
sram te bilo i ti se usmrdi

kao što je ova čaša razbijena
tako moja draga neće da živi
kao što je ova krvca prolivena
ni ona neće da se pomiri

otac mog oca tačnije moj deda
bio je solunac i čovek prvog reda
cenjeni birokrata između rata
između dedinog i svog rata

moj otac tačnije moj tata
bio je prvoborac partijski tata mata
cenjeni birokrata posle rata

u želji da svet svojim očima gledam
da se pre ne predam
istine su uspjele da me shvate
pobunih se protiv tate birokrate

gospodo tate i mame dame
točak mercedesa nije točak historije
a otac odmah na me kordon narodne milicije

moj deda sve to gleda
i brkove suče
seća se mog oca od juče
i svog od prekjuče

(Priča o kralju)

ovo je priča o kralju
koji je voleo pralju
u ono viteško doba
kad se volelo do groba

al pralja nije princeza
te ona srce zaveza
sa sedam čeličnih reza
u sedam jakih kaveza

i kralj baci krunu i presto
što nije činio često
prošeta do jedne vode
bućnu se i tako ode

(Dimitrije sine Mitre)

dimitrijo sine mitre
(jano mori jano lele sevdalino)
zar ne vidiš sine mitre
da te žena vara

ako ako mila majke
barem je ubava

zaželio sam da se stvoriš
s moje lijeve strane
kao sjenka sa zvonika
oko popodneva
pa da zračiš dobrotom
dok se smiješ grohotom
i ističeš vitak stas
tvoje tijelo je bajka
tvoje ruke su majka
eto takvu te znam

prepoznajem punu snagu
tvoga odlaska
na izvoru ljudske bijede
duh se napaja
što to prodire kroz zvuk tišine
pjesma zastoja
na sva voljena mjesta od prije
pada psovka odvratna

fantazija

kraj potoka bistre vode
šuma zelena
nevesela zabrinuta
sjedi djevojka

potok teče i protječe
tiho žubori
a djevojka zabrinuta
kroz plač govori

vrati mi se mili stranče
mili dragane
da na tvojim grudima umrem
grudima vatrenim

idemo skupa
ali samo dok nismo
prisiljeni biti zajedno
ne traži od mene
više od čežnje
uostalom razumjet ćeš

taman toliko
koliko stvarno izboriš

you don't say
too much nor too little
it's all as if by chance
igra svjetla
u tvojoj kosi
naizgled lijepa si

taman toliko
koliko stvarno izboriš

duga je noć
motiv više za doma poć

dalek je bog
obično nemam drugog svog

do kraja puta
nedosta minuta
još pokoja zvijezda
između kopna i broda mog

kad bih bio što nisam
ah kako vrlo lako
samo jedno toplo ljeto
čisto more u osvit zore

prijevara kažu egzistira
gdje bistri vladaju
uglavnom ne kolidira
sa ljudskom glupošću

osjećaš se prevarenim mora da si tup

those who know (it seems) don't tell
and those who tell don't know
knowledge studies others 'cos
wisdom is self known

osjećaš se prizemljenim mora da si crv

ja poznam svoj put
glavu gore
ja poznam svoj put
možeš li to bolje

neću da budemo drugovi
ti nikad nisi pitao
ili dao
kada sam ja pitao
ili uzeo
to što sam mogao

he who feels punctured
must have been a bubble
he who feels uncovered
must fall short of trouble

osjećaš se povrijeđenim prolijevao si žuč

ja poznam svoj put
glavu gore
ja poznam svoj put
možeš li to bolje

što god da si
domaćin ili stranac izdaleka
sažali se na me
ukokan s leđa
u naponu snage
pusti suzu za trenutak
a onda produži
možda ćeš biti bolje sreće

vrijeme je veliko ništa
smrdim lopovskim gradom
tražim način da spustim
svakoj guzici kradom
i sve što donosi borba
radost tugu i moć
ne podnosim kad se smiješ
ovo je pjesma o njoj

život caruje gdje se kurcu oće

sanjao sam iskreno
bolju stranu neba
bilo je jasno naravno
da sam dio svega
(ne me quitte pas)

život caruje gdje se kurcu oće

stvarno je to odlaze
ušlagirane vođe
a opet što bih bez toga
i kuda bih to
ako kažem zauvijek
znaš tu temu od jučer
ako kažem uzalud
gotov si propa' si skroz

oženio se jedne zime
pristao da budem samo njen
ljubav ili moguće
e to me ubi

neradnici treće smjene
nikad neće ganut srca mog

ritam
novac
ljudi tako sam sam

(ne diže se)

ni jeban ni lud
pri očima zdrav i glup
no brinem zbog nje
napušta me

instrumental

jovano jovanke
kraj vardaro sediš mori
belo platno beliš
belo platno beliš dušo
sve na gore gledaš

jovano jovanke
tvoja ta majka mori
tebe neće pušta
što mi ne da dovajdeš dušo
srce moje jovanko

jovano jovanke
jas te doma čekam mori
doma da mi dođeš
al ti ne dovajdaš dušo
srce moje jovanko